Bok svima!

Neznam da li ste uspjeli pogledati francuski film „After love“ iliti „L’économie du couple“ (pogledaj bar trailer ovdje ). Ja još nisam stigla, ali mi je pri vrhu liste. Francuski filmovi su mi oduvijek posebni, zanimljivi, nestandardni… Ma skačem s teme.

Uglavnom mi je iz trailer-a filma ostalo ono kako baka govori: „Prije su ljudi znali popravljati stvari, krpiti čarape, popravljati frižidere… danas, dok se pojavi prvi problem s nečim, to se odmah najčešće baci. Tako je i sa odnosima/ brakovima.“ U potpunosti se slažem s tom konstatacijom.

Prije su ljudi nekako znali živjeti „održivo“ ili bar „održivije“. Baš sam zbog toga jako ponosna što sam materijal/štof kupljen u Makedoniji (pročitaj ovdje) uspjela iskoristiti i za popravak i za upcycling još jedne stolice.

Dok naiđete na ovakvu stolicu u Italiji, odmah si možete dokučiti kako je imala posebno mjesto u talijanskim vilama. I dok vidite kako je štof pohaban, onda vam je jasno da je to bila „nečija“ stolica. I da je jako udobna. Pa onda vam srce puca da ju takvu ostavite samu, pa ju udomite 😊

 

I onda, odlučite da će to biti vaša omiljena stolica, jer je jedna, unikatna i posebna je (ipak djeluje nekako kraljevski – ili se to samo meni čini?)

 

Tako da sam odlučila bez puno oklijevanja nešto poduzeti kako bih joj omogućila mali „face lift“.

Rezultati su tu, procijenite sami. 😊

Još smo dodali i zlatnu trakicu po primjeru japanske poslovice 😊

Ja sam jako zadovoljna s face liftingom 😊 A najbolje od svega, nismo bacili predivnu stolicu, niti smo koristili nove materijale. Smanjila sam svoj „footprint“ na Zemlji.

 

Do sljedećeg posta,

Hvala Vam što s nama dijelite ljubav prema antikvitetima!